Na današnji dan, 21. ožujka, obilježavamo dosta toga. Osim što je to prvi dan proljeća (iako je ove godine zbog prestupnih godina započelo jučer), na današnji se dan obilježava Svjetski dan šuma, zatim Dan osoba sa sindromom Down, kao i Svjetski dan poezije. Šume su naše bogatstvo i mi šumari nastojimo njima gospodariti na najbolji način, jako dobra prigodna objava je na stranici Hrvatskih šuma, pa koga zanima neka pogleda. Djeca sa sindromom Down ranije su se rijetko rađala, u današnje doba rađaju se puno češće. Uz određene poteškoće koje imaju po svemu ostalome jednaka su svoj djeci - imaju potrebu voljeti i biti voljeni i prihvaćeni. To želim svakome djetetu, a i svakome čovjeku. Ono o čemu se na današnji dan najmanje govori i piše je obilježavanje Svjetskoga dana poezije, pjesništva. Kao svoj mali doprinos upravo ovome Danu prilažem fotografije svojih nedavno objavljenih knjiga u stihovima. Najprije je u lipnju prošle godine objavljena knjižica "Da bi hrast mogao rast" od Hrvatskih šuma, Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije i Hrvatskoga šumarskog društva, da bi isto, gotovo neizmijenjeno izdanje u prosincu objavio i Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika. Komora je jučer donirala školama Grada Zagreba velik dio naklade, a HSUPŠ je knjižice distribuirao u škole, vrtiće i knjižnice u 42 grada u Hrvatskoj! Zahvaljujem svima! Te knjige zgodno objedinjavaju dva današnja obilježavanja. Treća knjiga izašla je prije tjedan dana iz tiska. Nakladnik je Glas Koncila, a zove se "Svemogući Bog od vijeka siđe otkupit čovjeka. Zašto?". Radi se o izmijenjenom i dopunjenom izdanju poeme izdane 2015. godine u 850 stihova. Shvatio sam da dio nisam dovoljno jasno opisao pa sam dodao još 150 stihova i poemu zaokružio na 1000 stihova. Jako sam sretan što je objavljena i što je Glas Koncila nakladnik. Ona je svakako prigodna uz korizmeno vrijeme u kojemu smo. Sve nas uz današnji dan potičem da više čitamo poeziju, u velikoj mjeri danas je dostupna i na internetu. A sve koji osjećaju poriv svakako potičem da ponešto i napišu.
Danas sam u Meštrovićevu paviljonu u Zagrebu razgledao izložbu "Hrvatska svijetu", o znamenitim Hrvatima koji su mijenjali svijet. Ponešto sam se podsjetio, a puno više naučio. Nisam znao da je otac pape Siksta V. (1520. - 1590.) bio Hrvat, kao ni to da je Puljanin Herman Potočnik Noordung iznimno utjecao na razvitak svemirskih putovanja, pa i na samog Arthura Clarkea i njegovu 2001-Odiseju u svemiru. Brojne su zanimljivosti vezane uz velikane naše povijesti prikazane na izložbi. Svoje mjesto među četrdesetak najvećih pronašao je i jedan Vinkovčanin, slikar Slavko Kopač, umjetnik koji se proslavio u prijestolnici europske umjetničke scene, u Parizu. Osim njega iz našega su kraja Franjo Hanaman iz Drenovaca, izumitelj volframske žarne niti u električnim žaruljama, kipar svjetskoga glasa Ivan Meštrović iz Vrpolja i Nobelovac Lavoslav Ružička iz Vukovara. Izložba je otvorena do sredine svibnja, pa koga zanima stigne pogledati i osvjedočiti se koliki smo utjecaj kao narod imali na unaprjeđenje mnogih područja ljudske djelatnosti na svjetskoj razini.
Obzirom na aktualnost i važnost teme, odlučio sam reći svoj stav o cijepljenju.
Želim vam sretnu i dobru novu godinu! Protekla nam je donijela štošta, i lošega, i dobroga. Vjerujem da svi imamo na čemu zahvaliti u njoj, ali i da s nadom u bolje gledamo u ovu koja je upravo nastupila. Živi i zdravi bili, svako vam dobro!
Iako nam se kao narodu svašta može prigovoriti, u nevoljama se uvijek ujedinjujemo! Koliko ljudi je danas došlo pomoći Sisku i Petrinji, koliko ljudi ponudilo smještaj, koliko li je ljudi molilo! I zato ponavljam, mali smo narod, ali žilavi smo izuzetno! Za pomoći jedni drugima u nevolji pokazali smo se vrlo spremnima. Tko god može neka moli zajedničku krunicu večeras u 21 sat. Nevolja je velika, ali Bog je puno veći.
